Radna terapija omogućava djetetu da što uspješnije sudjeluje u aktivnostima svakodnevnog života, i to u aktivnostima koje djeca sama žele ili koje se od djece u datom trenutku očekuju. Pri terapiji se sagledava cjelokupno djetetovo funkcioniranje: od komunikacije, motoričkog funkcioniranja, psihosocijalne komponente, kognitivne, perceptivne i senzoričke komponente, uočavaju se djetetove slabosti, ali i njegove jake strane te se u dogovoru s roditeljem, a nakon definiranja ciljeva ista i provodi.

U radnoj terapiji, osim modifikacije djetetovog ponašanja, bitna je i modifikacija djetetove okoline kao i analiza aktivnosti. Analiza aktivnosti predstavlja rastavljanje neke aktivnosti u manje korake kako bi se na kraju došlo do ostvarenja zadanog cilja.

Cijela terapija koncipirana je na igri. Zašto igra? Igra je povezana s kognitivnim razvojem. Dijete kroz igru usavršava svoja iskustva. Igra je prirodan način djetetova učenja te još i danas vrijedi izjava Marie Montessori: “Igra je djetetov rad!“.  Dijete kroz igru  lakše uči jer je prirodno motivirano, stoga igra ima puno snažnije odgojne efekte od svih metoda i strategija koje se koriste u odgoju, ali i u obrazovanju djece.

Radnu terapiju provodi Sandra Turina Miočić.