Neurofeedback i njegova primjena

Neurofeedback i njegova primjena

Neurofeedback je kompjuterizirana metoda, bazirana na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG-a) i davanju povratne informacije (feedback), odnosno neinvazivna terapijska intervencija usmjerena na vježbanje samoregulacije mozga. Samoregulacijski trening poboljšava funkcije središnjeg živčanog sustava, a time poboljšava mentalnu snagu, emocionalnu kontrolu i fiziološku stabilnost.
Trening se provodi na način da terapeut prati električne valove korisnika u realnom vremenu te putem sistema nagrađivanja i inhibicije podržava željene fiziološke promjene, odnosno poboljšanog moždano funkcioniranje.

Neurofeedback je postupan proces učenja koji koristi sposobnost mozga da se samostalno regulira i traži ravnotežu, te je efikasan u tretmanu raznih neuroloških i psiholoških poremećaja. Istraživanja pokazuju kako je NFB uspješan u modifikaciji mozgovnih funkcija i dovodi do značajnog poboljšanja kliničkih simptoma poremećaja, kao što su, poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj, anksiozni poremećaj, depresije, migrena, razvojnih poremećaja kao što su autizam i Aspergerov sindrom, kod poremećaja spavanja, glavobolja, kronične boli, demencija i Parkinsonove bolesti.

Potrebno je najmanje 20 treninga u trajanju od najmanje 30 minuta, međutim kod djece s razvojnim teškoćama, stručna literatura predlaže i do 60 treninga, kod težih teškoća i stalnu primjenu NFB-a. Najbolja efikasnost postiže se ako je dijete uključeno svakodnevno, no preporuka je da razmak između treninga nije veći od 3 dana.

Neurofeedback treninge u udruzi „Dira“ vodi dipl. psiholog i certificirana neurofeedback terapeutkinja Tamara Komadina.

S neurofeedbackom utječemo na bioelektričko funkcioniranje mozga. Ciljamo na unutarnje regulatorne mreže mozga, te treniramo funkcionalnu disregulaciju mozga.

Pokušat ću to pojasniti jer su roditelji koji dolaze na neurofeedback treninge vrlo zbunjeni i vrlo često imaju šture i nejasne informacije.

Ljudski mozak oduvijek je bio zagonetka brojnim znanstvenicima. Najfascinantniji su primjeri osoba koji su iz različitih razloga (pr. tumori, moždani udari) izgubili neke svoje funkcije kao što su govor, pamćenje i sl. te ponovno nakon nekog vremena vratili svoje izgubljene funkcije. Područje neurobiologije i neuropsihologije značajno raste. Prije 40 godina, znanstvenici su otkrili da se mozak miševa i mačaka može trenirati tzv. operantnim uvjetovanjem.

Razlikujemo klasično (Pavlovljevo) i operantno (instrumentalno) uvjetovanje. Kod klasičnoga uvjetovanja neki podražaj (bezuvjetni podražaj) koji prirodno izaziva neku reakciju (bezuvjetna reakcija) prezentira se zajedno s podražajem koji takvu reakciju prirodno ne izaziva (uvjetni podražaj). Nakon određenoga broja ponavljanja uvjetnoga i bezuvjetnoga podražaja uvjetni će podražaj sam izazvati reakciju koju izaziva bezuvjetni podražaj. U tom slučaju riječ je o uvjetovanoj reakciji. Npr., davanje hrane (bezuvjetni podražaj) kod psa izaziva lučenje sline (bezuvjetna reakcija). Ako se netom prije davanja hrane zazvoni (uvjetni podražaj), i taj slijed ponovi nekoliko puta, pas će početi lučiti slinu već na sam zvuk zvona. Lučenje sline u tom je slučaju uvjetovana reakcija. Operantno uvjetovanje (učenje na posljedicama) provodi se tako što se neko poželjno ponašanje nagrađuje (potkrjepljuje), odn. nepoželjno kažnjava (napomena*-ovdje se ne misli na fizička kažnjavanja!)Ponavljanje nagrađivanja poželjnoga ponašanja povećava vjerojatnost njegova pojavljivanja, a ponavljanje kažnjavanja smanjuje nepoželjno ponašanje. Velik broj naučenih reakcija, osobito u djece, stečen je klasičnim i operantnim uvjetovanjem. Klinički psiholozi primjenjuju tehniku uvjetovanja za liječenje nekih psihičkih poremećaja, npr. fobija.

Neuroznanstvenici znaju da ljudski mozak ima sposobnost adaptacije i razvoja novih neurona na taj način da ga uključimo u nove izazove, zadatke i dajemo mu nova iskustava kroz život. Taj proces koji zovemo neuroplasticitet stoga može rezultirati stvaranjem novih mreža neurona, pa će neke funkcije koje su bile izgubljene (izgubljeni/uništeni neuroni), novorođeni neuroni pokušati to ponovno naučiti, naravno, ako ih učimo, treniramo.

Mozak je moguće naučiti tzv. samoregulaciji, naravno, ako je adekvatno treniran.

Upravo Neurofeedback ili EEG Biofeedback jedan je od načina kojime to možemo postići.

Neurofeedback može biti propisan odraslim osobama ili djeci s različitim disregulacijama mozga.

Što je disregulacija mozga?

Neurološka disregulacija se događa kada mozak koristi krive moždane valove, u krivo vrijeme za krivi zadatak. Takav, nazovimo ga „kaos u glavi“, uzrokuje stanje neurološke prevelike pobuđenosti, preniske pobuđenosti ili nestabilne pobuđenosti. Jednostavnije rečeno, nema uravnoteženih reakcija. Primjer: Tjeskoba ili anksioznost,emocionalno stanje, često popraćeno fiziološkim simptomima koji mogu dovesti do umora ili čak iscrpljenosti. Simptomi mogu uključivati pojačani rad srca, ubrzano disanje, znojenje, suha usta, mučnina, razdražljivost, teškoće koncentracije, trzanje mišića, bolovi u mišićima, nesanica i dr. Osobe sa simptomima tjeskobe, anksioznosti i panike imaju previše pobuđenosti ili brzih valova (visoka beta frekvencija), osobito u frontalnim dijelovima mozga te posebice u desnoj hemisferi. Te osobe djeluju kao da su stalno u stanju povišene aktivacije i imaju teškoća vratiti se u normalno stanje, vratiti se u ravnotežu.

Neki primjeri previsoke pobuđenosti još su: ljutnja, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), nesanica, impulzivnost, distraktibilnost. Primjeri preniske pobuđenosti su: depresija, pomanjkanje koncentracije, a primjeri nestabilnosti su: glavobolje-migrene, epilepsija, bipolarni poremećaj, fibromialgija, PTSP (posttraumatski stresni poremećaj).

Različiti su uzroci disregulacije mozga. Genetsko nasljeđivanje je najčešći uzrok. Sva ljudska bića rođena su s nekim „paketom“ predispozicija koji može utjecati na njihovo ponašanje. Prenatalni razvoj ili komplikacije pri porodu također mogu uzrokovati disregulaciju. Kroz život susrećemo i druge faktore koji mogu uzrokovati disregulaciju, a da nisu genetski uvjetovani, primjer: neadekvatna okolina koja može vršiti tzv. psihosocijalno potiskivanje, različite traume i ozljede glave, ovisnost o alkoholu i/ili drogama. Čak i produljeno uzimanje lijekova i mentalno propadanje uzrokovano starenjem, također može biti dodatni izvor disregulacije.

Trening se sastoji od postavljanja elektroda na određenim mjestima na površini glave (ovisno o simptomu na kojem radimo). Ovaj postupak je bezbolan i ne-invazivan. Moždani valovi se očitavaju preko elektroda, te prikazuju na zaslonu računala. Računalo analizira moždane valove, i specifične informacije koje proizlaze iz ovog procesa je ono što zovemo povratna informacija – “feedback,” koja se očituje u promjenama na slici ili zvuku filma, crtića, ili video igre koji se koriste za trening. Osoba koja se trenira ne prima električni podražaj već samo „propušta“ aktivnosti povratne informacije „feedback-a“ koji su u skladu s individualnim potrebama i ciljevima.

Nemoguće je predvidjeti do koje mjere će neurofeedback biti koristan pojedincu. Neurofeedback često proizvodi vrlo korisne i trajne promjene (čak do dvije godine nakon treninga). Pozitivna reakcija na neurofeedback se obično očekuje nakon prvih 20 do 30 treninga, iako neki primijete poboljšanja i prije.

Važno je razumjeti da Neurofeedback procjena NIJE isto što i “klinički EEG”, koji se koristi u svrhe medicinske dijagnoze (za epilepsiju ili za određivanje neke ozbiljne moždane patologije, kao što je tumor). Neurofeedback sistem bilježi način na koji moždani valovi funkcioniraju kod određene osobe. Nije namijenjen niti se koristimo za medicinsko dijagnostiku.

Lijekovi i savjetovanja s liječnikom

Osobe koje uzimaju neke lijekove (npr. za migrene ili glavobolje, epi napadaje, raspoloženje, hiperaktivnost, pažnju, kretanje, spastičnost) obavezni su ostati u bliskoj komunikaciji sa svojim liječnikom. Potreba za nekim lijekovima može se smanjiti nakon brojnih neurofeedback treninga, a lijekovi mogu ostati u sustavu, i neki pojedinci mogu imati negativne nuspojave zbog smanjene potrebe tijela da se oslanja na njih. Neki pojedinci možda misle da mogu sami smanjiti lijekove bez konzultacije sa svojim liječnikom, to NE PREPORUČAMO I MOLIMO DA NE RADITE nikakve promjene u doziranju ili uzimanju lijekova bez savjetovanja sa svojim liječnikom. Neurofeedback nije zamjena za učinkovito standardno liječenje. Smanjenje, povećanje ili zaustavljanje nekih lijekova može biti opasno po život, ili biti štetno za vaše zdravlje.

Nuspojave

Nuspojave od neurofeedback treninga su blage i događaju se u malom postotku. Međutim, povremeno se može dogoditi da se dijete osjeća umorno, odsutno, ošamućeno, uznemireno, napeto, razdražljivo, ima poteškoća sa spavanjem, dobije glavobolju, ili eventualno tikove i smijuljenje neovisno o situaciji. Mnogi od tih osjećaja prođu u kratkom vremenu nakon treninga. Ako ne prođu i ako dijete doživi neke nuspojave, odgovornost je roditelja da obavijesti terapeuta kako bi se mogao modificirati protokol ili frekvencija treninga, te na taj način se obično brzo eliminiraju takve blage nuspojave.

Neka istraživanja

Jedan od vodećih znanstvenika na području ADHD-a, dr. Joel Lubar (1991), našao je da preko 80-90% osoba s ADHD-om poboljšalo svoje funkcioniranje nakon primjene Neurofeedback protokola. Sherlin et al. (2010) navode da bi se Neurofeedback trebao koristiti kao znanstveno dokazana učinkovita metoda u tretmanu ADHD-a. Lubar (2003) svojim novim istraživanjem otkrio je da su se simptomi ADHD-a smanjili čak za 75% kod osoba treniranih NFB-om. Monastra (2005) otkriva da pacijenti s ADHD-om koji su uzimali lijekove, smanjili su doze za 50%, a značajno poboljšanje potrajalo je i do 3 godine poslije treninga NFB-om. Sterman i Eguar (2006) spominju smanjenje epi napada u čak 70% pacijenata. Hammond (2005) raspravlja o značajnom poboljšanju kod pacijenata s depresijom i godinu dana nakon treninga NFB-om. Thompson i Thompson (1998) otkrili su povećanje QI (kvocijenta inteligencije) za 12 bodova kod djece s teškoćama u učenju (ne kod djece s intelektualnim teškoćama), a Soxby i Peniston (1995) otkrivaju da 80% ovisnika o alkoholu uključenih u NFB tretman, ostaje trijezno i nakon 4 godine.

Kod autizma , NFB poboljšava neuroregulaciju i metaboličke funkcije, a najbolji rezultati primijećeni su kod poboljšanja izvršnih funkcija.

Važno je znati!

Neurofeedback je neinvazivna metoda treniranja moždanih valova koji će adekvatno odgovoriti na životne izazove i zadatke pojedinca.

Potrebno je najmanje 20 treninga u trajanju od najmanje 30 minuta, međutim kod djece s razvojnim teškoćama, stručna literatura predlaže i do 60 treninga, kod težih teškoća i stalnu primjenu NFB-a.

Najbolja efikasnost postiže se ako je dijete uključeno svakodnevno, no preporuka je da razmak između treninga nije veći od 3 dana.

Neurofeedback nije čarobni štapić kojim će nestati razvojne poteškoće i svakako nije zamjena za redovne terapijske tretmane potrebne obzirom na dijagnozu koju dijete ili odrasla osoba ima. To je potpomagajuća metoda, a na roditelju je odgovornost da dijete i dalje ima potrebne terapije kako bi razvojni ishod bio što bolji.

Terapeut određuje protokol koji će se primijeniti kod svakog pojedinaca individualno s obzirom na simptome koji se pojavljuju, stoga je vrlo važna dobru suradnja i komunikaciju s terapeutom kako bi se simptomi što bolje pratili.

Želiš li postati

Volonter?

Pojedinci/ke zainteresirani za volontiranje u Udruzi DIRA mogu dobiti informacije o našoj udruzi na ovoj stranici. Podijeli svoju ideju s nama i
Želiš li postati

Volonter?

Pojedinci/ke zainteresirani za volontiranje u Udruzi DIRA mogu dobiti informacije o našoj udruzi na ovoj stranici. Podijeli svoju ideju s nama i